Profil heroja
Todorović Vojin
03.12.1912 - 07.10.1961
- General-potpukovnik
- Zetski partizanski odred
- Datum rođenja
- 03.12.1912
- Mjesto rođenja
- Mrke, Podgorica
- Datum smrti
- 07.10.1961
- Mjesto smrti
- Beograd
- Čin / dužnost
- General-potpukovnik
- Jedinica
- Zetski partizanski odred
- Datum proglašenja narodnim herojem
- 27.11.1953
Biografija
Rođen je u porodici Miloša Todorovića. Osnovnu školu i gimnaziju učio je u Podgorici, a maturirao je u Prizrenu. Pravni fakultet je završio u Beogradu 1938. godine. Nakon toga je položio i finansijski ispit. Od rane mladosti pripadao je naprednom pokretu. Učestvovao je u studentskim demonstracijama i akcijama koje su bile organizovane u mjestu gdje je službovao. Bio je aktivni saradnik organizacija „Crvene pomoći“ i „Samopomoći“ u Podgorici. Aprilski rat 1941. godine ga je zatekao u vojsci u činu rezervnog poručnika u reonu Sinja. Odbio je da položi zakletvu NDH. Od 12. do 17. aprila sa grupom od 200 vojnika i oficira vodio je borbu sa pripadnicima NDH-a u reonu Stolac-Gacko-Čapljina. Tim borbama uspjeli su osloboditi Čapljinu i osposobiti prugu za Trebinje kuda se uputio sa svojim drugovima. Iz Trebinja se prebaca u Podgoricu i učestvuje u pripremama za Trinaestojulski ustanak đe je bio vodnik Gornjopiperske čete. Istakao se u borbama koje je ova četa vodila na Bioču i Rogamima, na Trijepču i Doljanskoj glavici. Iz sela Mrka sa gerilskim odredom čiji je bio komandir organizuje niz diverzija i oružanih akcija od kojih je značajna ona od 25. avgusta 1941. godine u Bratonožićima na neprijateljsku kolonu od 30 kamiona. Tada je i izabran za člana KPJ. U oktobru 1941. godine sa svojim odredom je učestovao u uništavanju neprijateljske motorizovane kolone na Jelinom Dubu, nakon čega je postavljen za zamjenika komandanta 1. bataljona Zetskog odreda. Takođe se istakao u borbama u Župi nikšićkoj u Bjelopalićima i na Radovču. Do juna 1942. godine vršio je dužnosti komesara Piperskog bataljona, komandanta bataljona i zamjenika komandanta Zetskog odreda. Kada je većina partizanskih snaga bila primorana da juna 1942. godine privremeno napušti Crnu Goru ostao je na radu u pozadini do novembra 1942. godine. U tom periodu obavljao je razne partijske dužnosti bio je sekretar partijske ćelije u Piperima i Rejonskog komiteta KPJ i član OK KPJ za Podgoricu. Po zadatku partije odlazi 01. novembra 1942. godine u Albaniju zajedno sa Blažom Jovanovićem i Dušanom Mugošom, đe ostaje do 25. aprila 1943. godine i pruža pomoć u organizovanju partizanskih jedinica. U Rabinotu kraj Elbasana prisustvovao je martovskoj Zemaljskoj konferenciji KP Albanije. Nakon povratka u Crnu Goru aprila 1943. godine postavljen je za komandanta Zetskog odreda sa kojim je učestvovao u razbijanju četnika u Piperima i Bjelopavlićima. U V ofanzivi bio je komandant bataljona u 5. crnogorskoj brigadi. Za vrijeme bitke na Sutjesci uspio je da se probije iz obruča sa većom grupom partizana. Sa Ivanom Milutinovićem na čelu i grupom partizanskih rukovodilaca dobio je zadatak da se vrati u pozadinu i radi na formiranju novih jedinica. Na području podgoričkog sreza uspio je da formira jedan bataljon koji je kasnije ušao u sastav 5. crnogorske brigade. Za komandanta Zetskog odreda je postavljen 15. avgusta 1943. godine a 01. novembra 1943. godine kada je formirana 6. crnogorska udarna brigada naimenovan je za zamjenika komandanta te brigade. Do kraja rata bio je na rukovodećim položajima: v. d. komandanta 3. sandžačke brigade i komandat 9. crnogorske brigade, sa kojom je vodio borbe u Kučima, Brskutu, Lijevoj Rijeci, Beranama i Andrijevici. U Bari se po nalogu Vrhovnog štaba prebacuje 12. avgusta 1944. godine, a zatim u Albaniju na dužnost zamjenika šefa vojne misije. Polovinom juna 1945. godine vratio se u Beograd na rad u Ministarstvu narodne odbrane. Završio je VVA JNA. Nakon rata vršio je dužnosti načelnika finansijske uprave u JNA do 1957. godine. Bio je vrlo aktivan kao društveno-politički radnik. Biran je za člana Opunomoćstva I armijske oblasti i člana Arbitraže. Bio je prvi predsjednik Uprave hokejaškog saveza Jugoslavije. Od 1952. godine pa do smrti 1961. godine bio je predsjednik Auto moto saveza Jugoslavije kao i član predsjedništva Narodne tehnike Jugoslavije, Uprave JSD „Partizan“ i dr. Bavio se i spisateljstvom, napisao je više članaka o ratnim vještinama, zatim monografiju Podgorički srez u Trinaestojulskom ustanku 1941. godine. Nosilac je više domaćih i stranih odlikovanja. Umro je aktivni general-potpukovnik JNA i zamjenik komandanta I armijske oblasti.
Dokumentacija
Izvori i literatura
Izvori
NARODNI HEROJI CRNE GORE
Autori: Srđa Martinović i Branislav Borilović
Literatura
Martinović, Srđa, Crnogorska vojna elita u JNA (2), Matica, br. 71, jesen 2017, 617-619.
Geografija života
Lokacije
Mjesto rođenja
Mrke, Podgorica
Pouzdanost: Približno - lokalitet
Prikazani rejon: približno 2,0 km od označenog centra
Izvor lokacije: https://www.openstreetmap.org/node/7966871909
Koordinata označava naselje ili lokalitet prema OpenStreetMap podacima; ne predstavlja tačnu kuću, adresu ili položaj događaja.
Mjesto smrti
Beograd
Pouzdanost: Približno - lokalitet
Prikazani rejon: približno 5,0 km od označenog centra
Izvor lokacije: https://www.openstreetmap.org/relation/2728438
Koordinata označava naselje ili lokalitet prema OpenStreetMap podacima; ne predstavlja tačnu kuću, adresu ili položaj događaja.